U potrazi za Svetim Gralom

ponedjeljak, 29.05.2006.

Razvoj članova ljudskog bića u odnosu na dob

U čemu je u stvari razlika između mladih i starijih ljudi? Je li životno iskustvo učinilo starije ljude mudrijima? Zasigurno, no iako životno iskustvo igra važnu ulogu, postoje i neki drugi činitelji koji jako utječu na to da s određenom dobi u životu čovjeka dolaze i određene promjene u načinu gledanja na svijet. Pa, koji su to činitelji?

U prijašnjim postovima spomenuo sam tročlanost ljudskog bića (duh, duša i tijelo), te također i četveročlanost ljudskog bića (fizičko, etersko i astralno tijelo, te JA). Ako uzmemo u obzir i duhovne dijelove koji će se stvarno razviti tek u budućnosti onda imamo sedmeročlanost (fizičko, etersko, i astralno tijelo, JA, duhovno JA, životni duh i duhovni čovjek). I onda ako još uračunamo one dijelove duše (tj. JA) koji ulaze u tjelesni i duhovni dio ljudskog bića pa unutar duše razlikujemo tri člana, onda dobivamo podjelu na devet članova (repetitio est mater studiorum pa ponavljam sve ispočetka: fizičko, etersko, i astralno tijelo, duša osjećaja, duša razuma, duša svijesti, duhovno JA, životni duh i duhovni čovjek). Čemu sve ovo nabrajanje? Uskoro ćete vidjeti (oni malobrojni koji još nisu odustali od čitanja wink).

Rođenje fizičkog tijela je događaj koji nam je svima dobro poznat. Prije toga se naše fizičko tijelo nalazi obavijeno fizičkim tijelom majke i nije samo sposobno za život. Nakon rođenja slijedi intenzivan rast i razvitak samostalnog fizičkog tijela koji traje do sedme godine života. Tada nastupa drugo rođenje o kojem većina ljudi malo zna, a to je rođenje eterskog tj. životnog tijela. Naravno, razvoj fizičkog tijela time ne prestaje, već se kao što znamo nastavlja i dalje, ali sada je najintenzivniji razvoj samostalnog eterskog tijela. Slično fizičkom tijelu i etersko tijelo se do trenutka rođenja u sedmoj godini na određeni način nalazi u majčinom eterskom ovoju, odnosno majčino etersko tijelo ga hrani. Taj trenutak rođenja eterskog tijela, dakle njegovog odvajanja od majčinog eterskog tijela, možemo otprilike povezati sa promjenom mliječnih u trajne zube.

Iduće rođenje nastupa sedam godina kasnije, dakle oko četrnaeste godine života. Tada se rađa astralno tijelo, koje je do tada na neki način obavijeno majčinim astralnim tijelom. Ovo rođenje možemo povezati sa razdobljem puberteta. Tu se, dakle, javlja potreba kod djeteta da razvija svoje posebne karakteristike i da se odijeli od roditelja i njihovog načina razmišljanja. To mu je potrebno da bi moglo razvijati svoje samostalno astralno tijelo. U razdoblju od četrnaeste do dvadeset i prve godine najintenzivniji je razvoj astralnog tijela. Treba također uočiti i to da nakon sedam godina razvoja eterskog tijela (oko četrnaeste godine) nastupa i spolna zrelost.

Idući važan trenutak u životu je dvadeset i prva godina, kada se rađa prvi duševni član - duša osjećaja. Tada je samostalno astralno tijelo već dobro razvijeno, fizičko tijelo je uglavnom završilo sa rastom i razvojem, a rođenjem duše osjećaja mladi čovjek počinje polako osjećati svoje vlastito JA. Zbog toga nije čudno da se u mnogim državama ova dob uzima kao dob u kojoj čovjek dostiže punoljetnost - dakle društvo ga počinje smatrati samostalnom osobom potpuno odgovornom za svoje postupke. U razdoblju od dvadeset i prve do dvadeset i osme godine najintenzivnije se razvija duša osjećaja, i tu čovjek počinje istinski razlikovati što sam osjeća a što mu dolazi od drugih (prije toga je to ponekad vrlo teško razlučiti).

Dolazimo do dvadeset i osme godine kada se rađa duša razuma. Tu čovjek istinski počinje doživljavati svoju samosvijest. Duša razuma se najintenzivnije razvija u razdoblju od dvadeset i osme do trideset i pete godine, a njenim razvojem čovjek počinje sve više razvijati svoje vlastito mišljenje, a sve manje preuzimati tuđa mišljenja. Sposobnost razumijevanja se istinski stiče u ovoj dobi (naravno, to ne znači da je nemoguća i ranije, već samo da u toj dobi svakako postaje daleko jača nego prije).

E sada dolazimo do prijelomnog trenutka u životu mnogih ljudi, do tzv. krize srednjih godina. Naime, često se upravo to dogodi prilikom rođenja duše svijesti oko trideset i pete godine. Svijest je nešto sasvim drugo nego razum. Čovjek koji razumije da je nešto štetno za njega često će i dalje nastaviti to činiti, dok čovjek koji toga postane svjestan nikada više to neće ponoviti. Spomenuh prije da duša svijesti ulazi u duhovni dio ljudskog bića, dakle u duhovni svijet. Stoga nam i sa rođenjem duše svijesti mogu doći velike promjene u životu. Ponekad ljudi čak odbacuju već dobro razvijenu karijeru i zamjenjuju je nečim sasvim drugačijim. Netko to može smatrati vrlo čudnim, no svijest uistinu može jako promijeniti čovjeka.

Sa rađanjem pojedinih duševnih članova čovjeka jako se mijenja i njegov pogled na svijet, te sposobnost učenja iz iskustava. Čovjek tako dobiva nove duševne sposobnosti kojima ne samo da može na drugi način doživljavati nova iskustva, već mu i ona stara iskustva postaju neiscrpna riznica mudrosti. Naravno, ovo vrijedi ukoliko čovjek izvuče ono najbolje iz onog što mu je dato.

Tu sada treba spomenuti i to da je od četrdeset i druge do šezdeset i treće godine života naglasak na duhovnom razvoju čovjeka. Iako su duhovni članovi čovjeka još u "klicama" možemo reći da se sa četrdeset i dvije godine rađa duhovno JA (pa se zato i kaže da čovjek ne može istinski biti duhovni učitelj prije te dobi), sa četrdeset i devet se rađa životni duh, a sa pedeset i šest duhovni čovjek. Možemo reći da je čovjek od šezdeset i tri godine dostigao potpunu zrelost, tj. da je razvio sve one članove koje u tijeku svog života može razviti.

- 02:13 - Komentari (6) - Isprintaj - #

petak, 26.05.2006.

Izrijek





Biljke klijaju u zemljinoj noći,
Snagom zraka lišće raste,
Plodovi zriju sunčevom moći.

Tako klija duša u škrinji srca svoga,
Tako u svjetlu svijeta moć duha raste,
Tako zrije ljudska snaga u sjaju Boga.


Rudolf Steiner



- 00:11 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 22.05.2006.

Tjelesni polovi

U prošlom postu rekoh nešto o polovima u duši. A kako se polariteti odražavaju na naše fizičko tijelo?

U našem fizičkom tijelu možemo također razlikovati dva pola - hladan i topao pol.

Hladna nam je glava, bar ako je sve u redu. Ako glava postane "usijana", znamo da to nije dobro. Hladna glava omogućava nam da mislimo.

Topao pol nam je probavno-udovni sustav. Ruke i noge trebaju biti tople. U probavnom sustavu, pak, nalazimo probavnu vatru. Kiselina u želucu je izraz te vatre. Topli probavno-udovni sustav povezan je sa vatrom volje.

Ova dva pola u tijelu međusobno su povezana. Možda ste primijetili da vas zbog bolesnog želuca ili crijeva može zaboljeti glava. Također će tada ruke i noge biti hladne, a glava će postati toplija.

U sredini između ova dva pola nalazi se ritmički sustav - srce i pluća. Taj dio tijela u vezi je sa osjećajima. Ali tu valja primijetiti još nešto. Naime, na sredini između dva pola - ako su oni u ravnoteži - uvijek nastaje neka nova kvaliteta. Što nam se to javlja kao nova kvaliteta u području srca? Možda ste nekad osjetili toplinu oko srca, a da za tu toplinu nije bilo nekih vanjskih uzroka. Ako ste ikada osjetili takvu toplinu, razumjet ćete o čemu govorim. Naime, u području srca izvanjska toplina postaje unutarnjom. U području srca materijalna toplina prelazi u duševnu toplinu.

- 22:07 - Komentari (1) - Isprintaj - #

četvrtak, 18.05.2006.

I vruće i hladno, ali ne mlako

Jednom je jedan hodočasnik u potrazi za Bogom upitao jednog mudrog učitelja za savjet. On mu je odgovorio sljedeće: "Ako želiš pronaći Boga moraš dozvoliti da budeš svezan i bačen u rijeku, a da pri tome ostaneš potpuno suh." Naravno da mu ništa nije bilo jasno. Tek nakon mnogo godina putovanja i nakon mnogo iskustava koja je prošao u njegovoj je duši nastalo takvo raspoloženje da je u potpunosti shvatio riječi učitelja. Biti bačen u rijeku i ostati suh, to se naravno ne odnosi na fizičko iskustvo, već na duševno raspoloženje. Ovakve dvije suprotnosti u isto vrijeme - to se čini nemogućim, ali u duši je moguće. Naime, učitelj je želio reći hodočasniku da ako uistinu želi pronaći Boga, da tada mora u isto vrijeme u duši gajiti dva raspoloženja i dovesti ih u savršenu ravnotežu:
Prvo - Bože čeznem za Tobom i ne mogu dočekati trenutak kada ćeš mi ukazati milost da spoznam bar jedan djelić Tvoje beskrajne veličine, čini mi se da ne mogu više izdržati ni trenutka od silne čežnje za Tobom.
Drugo - O Bože, vjerujem u Tvoju beskrajnu mudrost i znam da ćeš mi se otkriti onda kada budem za to spreman i dostojan, vjerujem da će se to dogoditi u trenutku kada to bude najbolje i za mene i za svu moju braću i sestre, za sva bića i za čitavu Tvoju kreaciju, te ću strpljivo čekati taj trenutak ako je potrebno i čitavu vječnost.

Dakle, spojiti ovakva dva naizgled nespojiva raspoloženja čini se jednako nemoguće kao i biti bačen u vodu i ostati potpuno suh. Trebamo biti i vrući i hladni u isto vrijeme a da ne postanemo mlaki. No što je nemoguće čovjeku, moguće je Bogu. Vođeni Kristovim primjerom i oslanjajući se na njegovu snagu možemo u svojoj duši uravnotežiti ekstremna raspoloženja i spojiti ih da bismo dobili duševnu snagu i što je najvažnije MIR u duši. Ono što dalje činimo iz tog Mira donosi blagoslov svijetu koji nas okružuje. Stoga svima koji ovo čitate, i onima koji ne čitate, na kraju još ove tri riječi:

Mir s Vama!

- 23:38 - Komentari (4) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 15.05.2006.

Imaginacija o tijelu, duši i duhu

Jedna imaginacija o tijelu, duši i duhu:

Možemo zamisliti dušu poput drveta koje se prema dolje širi u obliku korjenja i ulazi duboko u zemlju (baš kao i duša u tjelesni dio čovjeka), a prema gore tvori razgranatu krošnju i tako se širi po zraku (kao što i duša ulazi u duhovni dio čovjeka). U dušu za života ulaze raznoliki utisci iz vanjskog svijeta putem tijela i njegovih osjetilnih organa (kao što iz zemlje preko korjenja hranjive tvari i voda ulaze u drvo). Duša ove utiske prerađuje i pohranjuje i na taj način "skuplja blaga za duh". Zahvaljujući tome duh doživljava procvat (baš kao što i dobro hranjeno drvo procvjeta).

- 23:08 - Komentari (3) - Isprintaj - #

nedjelja, 14.05.2006.

Duhovni članovi čovjeka

Evo nešto i o duhovnim članovima čovjeka.

Kada čovjek pronađe svoje istinsko JA u svojoj duši i usmjeri djelatnost svog JA na profinjavanje svojih tjelesnih članova, tada se ti tjelesni članovi oduhovljuju i nastaju duhovni članovi ljudskog bića.

Tako JA može djelovati na astralno tijelo kako bi ga profinjavalo i oslobađalo od nižih pobuda. Ako čovjek umjesto da se jednostavno predaje uživanju i patnji, radosti i bolu, snagom svog JA počinje mijenjati svojstva tih duševnih osobina, tada prerađuje svoje astralno tijelo. Astralno tijelo koje je u potpunosti prerađeno tako da ima samo plemenite pobude, možemo nazvati duhovno ja. Po istočnjačkoj terminologiji ovaj član ljudskog bića naziva se Manas, a po kršćanskoj ga možemo nazvati Duh Sveti, jer je nemoguće preraditi astralno tijelo bez da se ispunimo snagom Duha Svetoga.

Dalje JA može prerađivati i etersko tj. životno tijelo i time postepeno izgrađuje drugi duhovni član ljudskog bića životni duh. Na istoku se taj član naziva Buddhi. Prerada eterskog tijela je teži posao za JA, pa je za to potrebna pomoć Boga Sina - Krista. Tako možemo u određenom smislu ovaj član ljudskog bića nazvati Sinom.

Ostaje još da JA preradi i fizičko tijelo i time nastaje treći duhovni član čovjeka - duhovni čovjek. To je ono što istočnjaci zovu Atma. Prerađivanje fizičkog tijela je najteži posao za JA i nije ga moguće dovršiti bez pomoći Boga Oca, pa možemo zvati taj duhovni član čovjeka Otac.

Kao što sam spomenuo u prijašnjim postovima, u današnje vrijeme čovjek uglavnom izgrađuje dušu svijesti. Rad na prerađivanju astralnog tijela u duhovno ja još je uvijek neznatan za većinu ljudi, osim za mali broj onih koji nam pokazuju put za budućnost.

I na kraju još jedna napomena. Čovjek nakon smrti dobiva duhovno ja koje nije sam izgradio, već koje mu pripada kao članu čovječanstva - dakle zajedničko duhovno ja. Pomoću ovog duhovnog ja čovjek živi u duhovnom svijetu u razdoblju od smrti do ponovnog rođenja. Tijekom mnogih inkarnacija čovjek postupno izgrađuje vlastite duhovne članove i jača svoje duševne snage. Eto, dotaknuh se i reinkarnacije... no, to je tema za neki drugi post.

- 20:39 - Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 13.05.2006.

Još malo o duši

Još par riječi o duševnim aktivnostima čovjeka.

Duša je dio čovjeka koji povezuje tijelo i duh. Duša je dio čovjeka koji nosi njegovu samosvijest, tj. njegovo JA. Duša je i dio ljudskog bića koji daje znanju trajnost, odn. omogućuje sjećanje.

Kao što sam spomenuo, možemo razlikovati tri dijela duše: dušu osjećaja, dušu razuma i dušu svijesti. Dušom osjećaja duša uranja u tjelesni dio čovjeka, a dušom svijesti u duhovni dio. Treba napomenuti da ovi dijelovi duše nisu tako oštro odijeljeni kao npr. dijelovi fizičkog tijela, već se oni međusobno prožimaju.

Sada par riječi o tome kako se izražava aktivnost našeg JA u pojedinim dijelovima duše. Dok je JA usmjereno pretežno na ono što mu iz vanjskog svijeta dolazi ususret preko osjetila, te na osjete, osjećaje, želje i strasti koje iz toga proizlaze, dotle JA živi u duši osjećaja. Kada JA uzme utiske koje prima iz vanjskog svijeta i prerađuje ih, i to bez obzira na to da li je izvor utiska prisutan ili više nije, tada se JA uzdiže na višu razinu duševne aktivnosti, te živi u duši razuma. U duši razuma JA ima mogućnost apstraktnog mišljenja, prerađivanja utisaka, kombiniranja, zaključivanja... Pomoću duše razuma JA se može izdići iznad svojih želja i strasti, sagledati ih i postaviti određene uvjete pod kojima će ih zadovoljiti. Čovjek kojem duša razuma nije još dobro razvijena, uglavnom je prepušten svojim osjećajima, željama i strastima, te reagira impulzivno. Također mu je nemoguće provesti samoanalizu svojih postupaka i promijeniti obrasce ponašanja - za ovako nešto potrebno je razviti dušu razuma. U današnje vrijeme većina ljudi ima već dobro razvijenu dušu razuma. Ipak, određeni ljudi žive više u duši osjećaja, a drugi pak, više u duši razuma.

Kada JA usmjeri svoju aktivnost, ne više na vanjski svijet, već na sebe, tada se uzdiže na najvišu razinu duševne aktivnosti. Za takvu duševnu aktivnost potrebno je razviti onaj najviši dio duše koji uranja u duh - dušu svijesti. U duši svijesti može se čovjeku objaviti ona istinska priroda njegovog JA (onako kako piše u postu "Zemaljsko ja i božansko JA"). Ako čovjek tada na vanjski svijet usmjeri onu djelatnost kojom je došao do svojeg istinskog JA, tada mu se u svakoj objavi vanjskog svijeta objavljuje i ono duhovno koje stoji iza te objave.

Slika uz post: Alfred Bast - "Pupoljci: plodovi svjetla - svibanj"

- 02:54 - Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 09.05.2006.

Znak Svetog Grala na nebu

Evo jedne lijepe imaginacije o Svetom Gralu koju bih rado podijelio sa vama. Mene je uistinu oduševila.

Uskrs, prema mističnom kršćanstvu, slavimo onda kada se na nebu ukaže znak Svetog Grala. Što to znači? Znamo da Uskrs pada na prvu nedjelju nakon prvog proljetnog punog mjeseca. Za razliku od Božića, za koji nam je bitan samo položaj Sunca, za Uskrs su nam bitni i Sunce i Mjesec. Sunce se u vrijeme Uskršnjeg blagdana nalazi u usponu svoje snage (naravno, ovo se odnosi na sjevernu hemisferu). Taj uspon Sunčeve snage započeo je još u doba Božića, nakon zimskog solsticija (nakon najduže noći i najkraćeg dana, dan se opet počinje produživati, a noć skraćivati). No da bi se na nebu ukazao znak Svetog Grala, dan mora odnijeti pobjedu nad noći. Dakle, to mora biti nakon proljetnog ekvinocija (nakon toga je dan duži od noći). Pogledajmo sada Mjesec, koji odražava Sunčevu svjetlost. Sunčeva svjetlost nam predstavlja fizički izraz Sunčeve snage. Ta svjetlost odbija se od površine Mjeseca i jedna polovica Mjeseca svijetli. Taj odraženi sjaj Sunca tvori jedan oblik koji izgleda kao posuda. Dakle na nebu imamo posudu satkanu od sjaja Sunca koje je u usponu i odnijelo je pobjedu nad tamom. Spomenuo sam već da je od same posude Grala daleko važniji njen sadržaj - a kako nam se on pokazuje na nebu? Sunčeva fizička snaga - svjetlost, odbija se od Mjeseca. No, duhovnu snagu Sunca fizičko tijelo Mjeseca ne može zaustaviti. Ona prolazi kroz njega. Dakle, kad bismo imali sposobnost duhovnog gledanja, onaj tamni dio Mjeseca vidjeli bismo ispunjen duhovnom snagom Sunca. Sada dobivamo jednu prekrasnu imaginaciju Svetog Grala - duhovna snaga Sunca u Mjesečevoj posudi. Tako Uskrs slavimo nakon punog Mjeseca, kada se na nebu može vidjeti ta posuda sazdana od Sunčevog sjaja, ali i mali dio tamne strane Mjeseca, koji nam predstavlja duhovnu snagu Sunca.

- 23:32 - Komentari (6) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 08.05.2006.

Zemaljsko ja i božansko JA

Naše ja živi u našoj duši. Ali osim u duši živi i u jednom dijelu našeg fizičkog tijela. Kojem? O tome više u nekom drugom postu. Pogledajmo sada malo značenje te kratke ali vrlo moćne riječi: "ja". Naime, radi se o jedinoj riječi koju nikako ne možete čuti izvana. Ako je čujete izvana, ako ju je izgovorio netko drugi, to za vas više nije riječ "ja", već "ti". Dakle, riječ "ja" može se izgovoriti samo iznutra i čuje je samo onaj koji je izgovara, ostali čuju "ti". Tu dolazimo do jedne duboke istine: Stvarno biće "ja" neovisno je od svega izvanjskog, stoga njegovo ime ne može nazvati nitko izvana. I sada dolazimo do onog pravog pitanja koje bi svatko od nas trebao postaviti samom sebi: "Tko sam JA?" Pokušamo li odgovoriti na to pitanje ubrzo ćemo zapasti u probleme, jer navođenje imena, prezimena, nadimaka, zanimanja, zvanja, rodbinskih odnosa prema drugim ljudima, pripadnosti vjeri, narodu, nekoj filozofiji, nekoj grupi ljudi i sl., nimalo nas ne približava odgovoru na ovo pitanje. Naime, to je sve ono izvanjsko. To je ono kako se naše ja može nazvati izvana, a kao što rekoh malo prije, naše "ja" nam može istinski zazvučati tek iz najintimnijih dubina našeg vlastitog bića. Onda kada duša upoznaje sebe kao JA, tada govori Bog koji živi u čovjeku. Za naše istinsko JA jednako toliko možemo reći da je Bog, koliko možemo reći za kap vode uzetu iz oceana da je ocean. Istina je da naše pravo JA ne možemo nazivati Bogom, ali možemo reći da im je bit ista. Kao što je ocean voda, tako je i kap voda. Tako dolazimo do onog istinskog JA, koje je vječno i besmrtno; to je dio našeg bića kojim uranjamo u duhovni svijet. Naše zemaljsko ja, ono koje je okrenuto izvanjskom i iz njega crpi svoju snagu, ono koje je u današnje vrijeme toliko zahvaćeno sebičnošću, to je ono prolazno i smrtno ja. To je ono ja koje se boji smrti, jer sa smrću ono uistinu i umire. To naše niže ja mora u nama biti razapeto i umrijeti da bi se u nama rodilo ono istinsko JA. Tada čovjek uistinu može reći: "Ne ja, nego Krist u meni."

- 02:35 - Komentari (4) - Isprintaj - #

nedjelja, 07.05.2006.

Stvarnost i snovi

Baš nešto mislim, kako je lakše ovako, u ovom elektronskom svemiru gdje ideje postaju binarni kodovi, a binarni kodovi opet ideje, izraziti neke stvari koje obično ne možemo tako lako izreći pred drugim ljudima u svakodnevnom životu. Kočnice ovdje polako popuštaju, pa se onda može vidjeti i puno psovki i izraza mržnje (kao što je Gogo u svom postu primijetio), ali s druge strane ima tu i puno izraza nježnosti i lijepih riječi koje mnogim ljudima nije baš lako izreći "oči u oči". Dakle, mač ima dvije oštrice. Možemo istresti svu mržnju i frustracije najprije na tipkovnicu, a zatim na neki imaginarni lik, na neku predodžbu koju smo stvorili o nekome. No, možemo se i vježbati u tome da slobodnije izrazimo ljubav prema bližnjima. Do nekih budućih vremena kada će ljudi istinski smatrati sve druge ljude braćom i sestrama. Nastavit ću dalje u stilu Martina Luthera Kinga:

Imam jedan san - da će jednog dana svi ljudi moći vidjeti Krista u svim drugim ljudima.

Imam jedan san - da će jednog dana mise izaći iz crkvi na ulice, na livade, u parkove, u stanove... da će svaki susret između dva ljudska bića postati poput mise.

Imam jedan san - da će jednog dana svaki naš zalogaj i svaki naš gutljaj postati pričest.

Imam jedan san - da će jednog dana ljudi govoriti ono što misle i misliti ono što govore.

Imam jedan san - da će jednog dana znanstvenici biti ujedno i svećenici i umjetnici.

Imam jedan san - da će jednog dana biti jako teško uputiti svom bližnjem ružne riječi, a tako lako iskreno reći svome bližnjem: "Volim Te!"

- 01:53 - Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 05.05.2006.

Jedna meditacija

Evo jedne meditacije dr Rudolfa Steinera, kojom čovjek dolazi u kontakt s višim ja u svome biću, s Kristom u sebi.


Da bi u sebi mogao
Prepoznati snagu:
Miruj i shvati
Da JA SAM u tebi snaga.
Nema moći u okolnostima,
Nema moći u osobnosti,
Jedino je snaga u meni,
Jer JA SAM prabiće tvoje.

- 01:35 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 04.05.2006.

Još malo o četiri niža čovjekova člana

Prije nego kažemo nešto o duhovnom dijelu ljudskog bića, ostanimo još malo na onih šest članova koje smo već spomenuli (fizičko, etersko i osjetilno tijelo, te duša osjećaja, razuma i svijesti). Ovih šest dijelova možemo u određenom smislu promatrati kao četiri, jer osjećajna duša ulazi u osjetilno tijelo i zajedno s njim čini astralno tijelo, a duša svijesti ulazi u duhovni dio čovjeka. Pošto nam je u razumskoj duši sjedište samosvijesti, možemo taj dio duše nazvati JA. Tako smo došli do četiri dijela ljudskog bića: fizičko tijelo, etersko tijelo, astralno tijelo i ja.

Dakle možemo reći da se ljudsko biće danas sastoji od četiri dijela (ostali dijelovi su prisutni tek u klicama koje će se razviti u budućnosti). Tako nam brojka četiri, te kvadrat kao simbol stoje u vezi sa čovjekom. Čovjek je dakle na četvrtom stupnju razvoja, životinja na trećem, biljka na drugom, a minerali tek na prvom.

Promotrimo na trenutak neke pojave koje su u vezi s ova četiri spomenuta člana.

Najprije životno tijelo - kada ono prožme fizičko, fizičko tada oživi. Dakle život je povezan s eterskim tijelom. Ako etersko izađe iz fizičkog nastupa smrt. Fizičko se tijelo tada raspada i vraća se na stupanj mineralnog svijeta. Dakle u vezi s eterskim tijelom imamo pojave života i smrti.

Astralno tijelo - kada ono prožme etersko i fizičko, tada se javlja svjesnost. Kada astralno tijelo izađe iz eterskog i fizičkog nastupa nesvjesnost, tj. vraćanje na razinu biljke. Ovo se prirodno događa kada spavamo, ali se može dogoditi i kao posljedica oštećenja živčanog sustava (astralno tijelo je izgradilo živčani sustav u fizičkom tijelu, te se preko njega i povezuje s fizičkim tijelom; u slučaju jačeg oštećenja živčanog sustava povezivanje postaje privremeno ili trajno nemoguće). Dakle, svjesnost i nesvjesnost su pojmovi povezani s astralnim tijelom.

Ja - kada ja prožme niža tri člana, tada biće može imati sjećanje na nešto. Ako ja izađe iz nižih članova, nastupa zaborav. Ovo također možete primijetiti u svakodnevnom životu. Ako vaše ja nije u onome što radite, tada ćete to raditi automatski. U tom slučaju se lako može dogoditi da se uopće ne sjećate da li ste zaključali vrata, ugasili svjetlo, plin i sl. S druge strane, ako ste bili koncentrirani na ono što radite, ako je vaše ja bilo u tome, tada ćete se dobro sjećati što jeste učinili a što niste. S tim u vezi zgodno je spomenuti jednu malu vježbu za one od nas koji naginju smetenosti i zaboravnosti. Kad radite nešto čega bi se htjeli kasnije sjetiti, na primjer kad ostavljate neki predmet negdje i sl., tada ponovite u sebi ili naglas: "Ja činim ovo ili ono.", "Ja ostavljam ključeve od auta u trećoj ladici." itd. Ovo spominjanje ja na početku rečenice pomaže nam da se kasnije lakše sjetimo onoga što smo učinili. Dakle, pojave sjećanja i zaborava su povezane s ja.

Osim ova četiri člana koje možemo nazvati nižim članovima, čovjek ima još tri viša člana koji su, kao što već rekosmo, prisutni tek u klicama i razvit će se u daljoj budućnosti. Više o ovim duhovnim članovima čovjeka bit će riječi u nekom od idućih postova.

- 00:12 - Komentari (3) - Isprintaj - #

srijeda, 03.05.2006.

Mala digresija - o "Da Vincijevom kodu"

Ponukan postom mog dragog su-tragača Ankha, napisah ovaj post. Naime, uistinu imam potrebu reći neke stvari u vezi knjige "Da Vincijev kod" Dana Browna.

Prije svega bih htio reći da ni u kojem slučaju ne osuđujem nikoga kome se knjiga sviđa. Naprotiv, drago mi je da ste uživali u nečem što ste čitali i u redu je ako vam se dopada to što ste pročitali. Ipak, htio bih vam ponuditi i drugačiji pogled na stvari. Iako vam se možda knjiga dopala, molim vas da se ne poistovjetite s idejama iznesenim u knjizi i da ne smatrate da je protivljenje tim idejama usmjereno protiv vas. Cijenim pravo svakog čovjeka da misli svojom glavom i sam odlučuje što mu se sviđa, a što ne. Jedino što bih vas molio je da se iskreno zapitate jeste li možda zbog nesumljivo zanimljivo prezentiranog štiva i zbog pitkog stila pisanja, po nekoj vrsti inercije podsvjesno usvojili ideje za koje nema nekih uvjerljivih dokaza. Ako smatrate da niste, te da vam je um ostao otvoren i za drugačije poglede, tada nema štete u tome što vam se knjiga dopala.

Ja bih sada rado ponudio nešto drugačiji pogled od onog u knjizi. Kao što je poznato, osnovna ideja knjige srodna je onoj iz knjige "Sveta krv, Sveti Gral" trojice autora. To je ideja da je Isus Krist u stvari samo običan čovjek, a sve ostalo je samo legenda. Ovakva ideja uistinu hrani materijalističko razmišljanje, te će zasigurno naći plodno tlo kod svih koji su mu skloni. Ali što ako je to ideja koja nas sprečava da ispravno doživimo upravo najvažniji događaj u cjelokupnoj ljudskoj povjesti, od prije početka vremena pa do kraja vječnosti? Zvuči pretenciozno? Ja čak mislim da je i to preblago rečeno.

Kristov dolazak i boravak u jednom ljudskom tijelu uistinu je neiscrpan izvor za nadahnuća svake vrste, te ako budemo nastojali prodrijeti u misterije vezane s njim, imat ćemo se uistinu čime baviti dok je svijeta i vijeka. Naime sama božanska Riječ, načelo po kome je stvoreno sve što je ikada stvoreno, sam Bog Sin, došao je među nas i pojavio se kao jedan od nas. Hajde da samo pobrojimo duhovna bića, onako kako ih je imenovao Pavlov učenik Dionizije Areopagita, koja stoje između nas i Krista, te koja su i sama toliko uzvišenija od nas da bismo ih mogli s pravom zvati božansko-duhovnim bićima: Anđeli (Angeloi), Arhanđeli (Arhangeloi), Prapočeci (Archai), Snage (Exusiai), Moći (Dinamis), Mudrosti (Kyriotetes), Prijestolja (Thronos), Kerubini (Cherubim), Serafimi (Seraphim), Duh Sveti, Krist - Bog Sin. Treba vremena samo da ih nabrojimo, a kamo li da doživimo njihovu veličinu. Pogledajte samo koliko je Krist nisko sišao u svojoj ljubavi prema čovječanstvu. Uistinu se radi o događaju bez presedana, ne samo za nas, već i u kozmičkim razmjerima. A tek koliko je na nas utjecao njegov dolazak i njegova žrtva za nas? Koliko se nakon toga sve promijenilo a da mi još nismo svjesni ni djelića te velike promjene? Da i ne spominjemo što bi se s nama dogodilo da nije došao.

Ako i vi razmišljate slično, ne mogu a da ne budem sretan zbog toga. No, ako vam to zvuči pretjerano (iako moram priznati da sam se još i suzdržavao), tada bar ostanite otvoreni i prema toj mogućnosti. Možda ne danas, ali jednom bi vam mogla nešto značiti.

Da se razumijemo, u knjigama Dana Browna zasigurno ima i nekih istina i zanimljivosti, no u današnje vrijeme valja biti posebno oprezan jer: U ŠUMI MALIH ISTINA ČESTO SE SKRIVAJU VELIKE LAŽI!

I na kraju, mislim da je "Da Vincijev kod" dobra prigoda da se i mi koji vjerujemo u Krista zapitamo koliko je snažna ta naša vjera, te da se svi koji bi htjeli širiti sretnu vijest zapitaju nije li njihov način postao isuviše suhoparan, te nisu li izgubili žar u srcu, nisu li počeli neke stvari uzimati zdravo za gotovo i prestali se diviti onome čemu se nikada ne može dovoljno nadiviti.

- 00:45 - Komentari (1) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 01.05.2006.

Malo poezije

Evo jedne lijepe pjesme Vladimira Nazora, koja je inspirirana četvrtim članom čovjekovog bića.


KAPLJA

U mojoj krvi ima jedna kap
Čarobne moći. - Huji sja i gori.
Kroz sve mi žile zna da zažubori
Ko vode mlaz niz bučni gorski slap.

Kad sav sam mraka pun, njen sjaj i sjev
U meni blista ko u dúge lűk.
A kad sam n'jem ko grob, gdje vlada muk,
Glas njen je šum, pa zvuk, pa r'ječ, pa pjev.

Ja ne znam otkud meni kaplja ta.
Ko djete nisam iz majke je sao.
Zemaljski sok je meni nije dao.
A znam da u njoj snaga mi je sva.

I osjećam da sav moj mali sv'jet:
Dan cv'jećem tkan i puna zv'jezda noć:
Dar jesu, što ga njena stvara moć.
I već zbog nje da neću nikad mr'jet.


Vladimir Nazor, Eterika, 1947.


- 20:29 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Članovi čovjekovog bića - duša

Duševni dio čovjekovog bića jest onaj koji čovjeka razlikuje u odnosu na tri ranije spomenuta carstva (mineralno, biljno i životinjsko). U duši čovjeka nalazi se snaga koja mu omogućuje da ima samosvijest, tj. da samom sebi može reći JA. Samosvijest je ono što čovjeka razlikuje od životinja. Snagu koja uspravlja biće i daje mu mogućnost da bude svjesno sebe i da sebe razlikuje od svijeta koji ga okružuje, nazivamo JA.

Unutar duše, koja je sjedište čovjekovog JA, možemo razlikovati tri dijela. Jedan dio duše prožima osjetilno tijelo. Taj je dio duše povezan s osjetima i osjećajima, te je jako okrenut na ono što nam preko osjetila dolazi iz vanjskog svijeta. Taj dio duše nazivamo duša osjećaja. Osjetilno tijelo prožeto dušom osjećaja nazivamo astralno tijelo.

Drugi dio duše povezan je s misaonom aktivnošću i sa razumijevanjem. Taj dio nazivamo duša razuma. Ono što čovjek osjeća kao svoje JA, u današnje vrijeme je najviše smješteno u duši razuma.

Treći dio duše je onaj koji je povezan sa osvještavanjem i nazivamo ga duša svijesti. Kao što duša osjećaja ulazi u tjelesni dio ljudskog bića (osjetilno tijelo) tako i duša svijesti ulazi u duhovni dio ljudskog bića. Stoga možemo reći da upravo preko duše svijesti čovjek dolazi u kontakt s duhovnim svijetom.

Ovime smo došli do razine do koje je trenutno razvijeno ljudsko biće. Naime, u današnje vrijeme veći dio ljudskih bića ima razvijenu dušu razuma, a duša svijesti je u razvoju. Što se tiče duhovnog dijela ljudskog bića, on je zasad prisutan kao klica, tj. kao nešto što će se istinski razviti tek u daljoj budućnosti. O tom duhovnom dijelu čovjeka više u idućim postovima...

- 10:45 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< svibanj, 2006 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

  • Što je u stvari Sveti Gral i kako ga tražiti u svakodnevnom životu? Misli jednog tragača.